DOBITNICI NAGRADA XXXVII DANI HUMORA I SATIRE „VUKO BEZAREVIĆ“ NAGRADA „TIPAR“
Posle detaljnog razmatranja knjiga koje su stigle na Konkurs za Nagradu „Tipar“, žiri u sastavu: mr Zorica Jestrović, Milan R. Simić i Gojko Božović (predsjednik Žirija) odlučio je jednoglasno da u 2023. godini dodijeli Nagradu „Tipar“ za životno djelo profesoru dr Žarku Trebješaninu za doprinos tumačenju savremene književne satire.
Ovogodišnji dobitnik Nagrade „Tipar“ za životno djelo profesor dr Žarko Trebješanin duže od tri decenije posvećeno i studiozno istražuje i tumači savremenu književnu satiru u njenim različitim žanrovima. Poznat kao vrhunski psiholog, esejista, naučnik i univerzitetski profesor, Žarko Trebješanin je napisao desetine studija, eseja i književnih prikaza o knjigama aforizama, satiričnih priča, humoreski i pesama. Trebješanin se s naročitom pažnjom bavi satiričnim aforizmom, ispitujući njegove izvore, njegov društveni, kulturni i književni kontekst, njegovu morfologiju, jezičke slojeve i značenja. Istražujući savremenu satiru, Trebješanin je u proteklih tridesetak godina pisao o opusima najvažnijih savremenih aforističara. Deo tih radova objedinjen je u značajnoj knjizi eseja o savremenoj književnoj satiri Mač, štit i melem (2009). Pored tekstova o satiričnoj književnosti, Trebješanin je dao i važan doprinos tumačenjima opusa karikaturista kakvi su Predrag Koraksić Corax i Dušan Petričić. Trebješanin se ogledao u radovima u različitim oblastima humanistike, od psihologije i psihoanalize, preko antropologije ili tumačenja psihopatologije svakodnevice i političke publicistike, do književne kritike i književne esejistike, vrlo često posežući za multidisciplinarnim istraživanjima. Trebješaninovo bavljenje savremenom književnom satirom predstavlja poseban deo njegovog autorskog i naučnog opusa. U kontekstu savremene književnosti i kulture taj deo Trebješaninovog opusa oličava dragocen i, van svake sumnje, jedan od najvažnijih analitičkih doprinosa tumačenju i razumevanju savremene književne satire. Među savremenim tumačima satire i humora kao književnih izraza Trebješanin je ostvario najrazuđeniji književno-kritički opus, doprinoseći kako vrednovanju satire u savremenoj književnosti, tako i unoseći nove teorijske i metodološke aspekte tumačenja savremene satire kao književnog žanra.
Nagrada „Tipar“ je regionalna godišnja nagrada za najbolju knjigu u oblasti humora i satire, a izuzetno se dođeljuje za životno djelo.
Nagrada se dodjeljuje u okviru manifestacije Dani humora i satire „Vuko Bezarević“ u Pljevljima.
Profesor dr Žarko Trebješanin je rođen 1950. godine u Beogradu, gdje je i diplomirao i doktorirao na Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu. Na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (bivši Defektološki fakultet) u Beogradu zaposlen je od njegovog osnivanja (1975) pa sve do odlaska u penziju (2018) na predmetima Uvod u opštu psihologiju i Psihologija ličnosti. Takođe je predavao na Filozofskom fakultetu i na Učiteljskom fakultetu u Beogradu, a danas predaje na Fakultetu savremenih umjetnosti u Beogradu. Od 2017/2018. predaje Psihologiju ličnosti na Fakultetu primijenjene nauke (department Primijenjena psihologija) u Podgorici. Bio je predsjednik Saveza psihologa Jugoslavije, član Upravnog odbora Politike, predsjednik Vijeća naučnih oblasti društveno-humanističkih nauka Univerziteta u Beogradu, član Savjeta Univerziteta u Beogradu, član UO RTS-a i glavni urednik Psiholoških novina. Naučne studije, ogledi i intervjui prevođeni su mu na engleski, francuski, njemački, mađarski, makedonski i slovenački jezik.Nagradu „Borislav Stevanović“ dobio je za knjige Psihoanaliza – mali leksikon i Šta Frojd zaista nije rekao 1995, kao i za Rečnik Jungovih pojmova 2009, za naučni doprinos psihologiji koju dodjeljuje Društvo psihologa Srbije. Dobitnik je i nagrade „Žiža Vasić“ za popularizaciju savremene psihologije (1983), kao i nagrade „Radoje Domanović“ (2002) koju dodjeljuje Udruženje književnika Srbije za doprinos tumačenju satire,“Vitez poziva” (dodeljuje LEX za časno i profesionalno obavljanje svog poziva, 2012), “Stojan Novaković” (dodeljuje Zavod za udžbenike za najbolji srednjoškolski udžbenik, 2012).“Veselin Lučić” (2009) za najboljestručno i naučno djelo na Univerzitetu u Beogradu, “Stojan Novaković” (2012) za najbolji srednjoškolski udžbenik i nagrade “Vitez poziva” (2012) za časno i profesionalno obavljanje svoje djelatnosti.Do sada je objavio dvadesetak knjiga i više od stotina naučnih i stručnih radova. Osnivač je i urednik biblioteke „Psihologija za radoznale“ u Zavodu za udžbenike. Napisao je scenario i bio voditelj u seriji „U središtu duše“, posvećenu ličnosti i djelu Zigmunda Frojda, koja je u tri nastavka emitovana na RTS–u 2006. godine. Objavio je više studija i ogleda posvećenih analizi književnih djela sa psihološkog i psihoanalitičkog stanovišta. Pisao je o romanima Svetlane Velmar-Janković, Dragana Velikića, ogledima Miodraga Pavlovića i teorijskim studijama Nikole Miloševića.Napisao je više studija, predgovora i eseja posvećenih našim poznatim satiričarima i aforističarima kao što su Aleksandar Baljak, Slobodan Simić, Ilija Marković, Rade Jovanović, Vesna Denčić i drugi.
NAGRADA „VUKO BEZAREVIĆ“
Za nagradu „Vuko Bezarević“, koja se dodjeljuje za neobjavljenu satiričnu priču, konkurisalo je 35 autora, sa 71 pričom. Žiri, koji je radio u sastavu: Milenko Šarac, predsjednik, Janko Jelić, član i Bojana Grujić, član, u najuži izbor je uvrstio priče „Zatvor na slobodi“, pod šifrom „Let“, autora Vladislava Vlahovića iz Podgorice i „Inaćenje čerez jednog prozora“, pod šifrom „Lucerka“, autora Đokice Miljkovića iz Novog sela – Velika Plana. .
Jednoglasno je odlučeno da se nagrada „Vuko Bezarević“ dodijeli Vladislavu Vlahoviću za priču „Zatvor na slobodi“.Ovu priču, osim snažne autorske imaginacije i neobičnog razrješenja, te posjedovanja visokog nivoa autentičnog satiričnog potencijala, karakteriše odsustvo jeftinog humora, banalizacije i neadekvatne literarne nadgradnje na odranije poznatim anegdotima i isprofanisanim komičnim iskazima, koji su bili sastavni dio nemalog broja ostalih prispjelih priča.
Autor, na satiričan način, parodira kafkijansku paradigmu košmara, polazeći od anticipirane, odnosno samonametnute krivice, koja u krajnjem ishoduje samokažnjavanjem i samoutamničenjem. Priča se može iščitavati u strogo ironijskom ključu, tretirajući ironiju ne samo kao književni postupak već i kao mehanizam odbrane. Originalnom stvaralačkom strategijom dodatno je osnažen kvalitet priče kroz narativnu transformaciju od inicijalno humornih konstatacija, preko narastajućeg apsurda da bi u finalnom dijelu sve dobilo elemente svojevrsnog paroksizma proisteklog iz provociranja paradoksa slobode. Glavni junak, vođen pervertiranim principima vlastite egzistencije, ne usvaja diktirane obrasce ponašanja i apsolutnu slobodu vidi tek u mogućnosti korišćenja prava na samoizbor robijanja, inherentno jednom ranijem viđenju po kome je „čovjek rob zato što je sloboda teška“.
Vladislav Vlahović je rođen 1963. godine, u Rovcima, opština Kolašin, u Crnoj Gori. Školovao se u Vlahovićima, Međuriječju, Mostaru, Zadru i Beogradu i obrazovanjem stekao visoku stručnu spremu i postdiplomska usavršavanja ranga doktorata. Piše: aforizme, epigrame, poeziju i satiričnu prozu. Objavio je zbirku poezije „Skitnica u ružičnjaku“, zbirke aforizama „Noć dugih jezika“, „Uvjerenje o državljanstvu“, „Nepoznati izvršilac“ i „Noćne more“, te zbirke satirične proze „(P)omamljeni“ i „Bestežinsko stanje“(dva izdanja). Objavljivao je u preko 70 listova, časopisai elektronskih izdanja širom: Crne Gore, Srbije, Makedonije, BiH, Hrvatske, Australije, Nemačke, Francuske, Holandije, Bugarske, Rusije i Velike Britanije. Dijelovi njegovog stvaralaštva prevođeni su na više od 10 jezika, među kojima su engleski, njemački, francuski i ruski. Objavio je zbirku poezije „Skitnica u ružičnjaku“, zbirke aforizama „Noć dugih jezika“, „Uvjerenje o državljanstvu“, „Nepoznati izvršilac“ i „Noćne more“, te zbirke satirične proze „(P)omamljeni“ i „Bestežinsko stanje“ (dva izdanja). Zastupljen je u više od 90 zbornika, leksikona i antologija. Učesnik je brojnih književnih manifestacija širom Crne Gore, Srbije, Makedonije, BiH, Slovenije,Bugarske, Kanade, Mađarske, Rusije, Nemačke, Francuske, Belgije, Holandije, Švajcarske i Velike Britanije. Dobitnik je više književnik nagrada i priznanja, među kojima i onih međunarodnog karaktera. Prema mišljenju kritike spada u sam vrh satiričnih pisaca srednje generacije, jugoslovenskog govornog područja. Član je: Udruženja književnika Crne Gore, Udruženja književnika Srbije, BAK-a i «London Press Club-a». Profesionalni je pilot i počasni član britanskog «RAF Club-a». (Klub kraljevskih ratnih pilota Velike Britanije). Živi u Podgorici i Briselu (Kraljevina Belgija).
NAGRADA „MLADITIPAR“
Nagrada „Mladi Tipar“ dodjeljuje se za ciklus od 10 aforizama,apravo da konkurišu imaju autori do 30 godina starosti sa prostora bivše SFRJ. Žiri za nagradu, koji je radio u sastavu:Milenko Šarac – predsjednik, Janko Jelić – član i Bojana Grujić – član, donio je jednoglasnu odluku da se ista za ovu godinu ne dodijeli. Prilikom donošenja odluke žiri je cijenio činjenicu da je na konkurs pristigao veoma mali broj radova, te da za njega, posljednjih godina, postoji slabo interesovanje, pa bi svako dodjeljivanje nagrade u situaciji kvalitativnog i kvantitativnog deficita urušavalo ugled manifestacije, nosilo rizik ponovnog dodjeljivanja nagrade malom broju istih učesnika, što bi na indirektan način derogiralo nesporni renome ranijih dobitnika i tradiciju koju ova nagrada baštini. Žiri ukazuje organizatorima na potrebu redefinisanja konkursnih uslova, koji se odnose na format nagrade, te ulaganja dodatnih napora u smislu podsticanja i animiranja mlađe populacije ka njegovanju satiričnog stvaralaštva. Takođe, žiri ističe da je slabo interesovanje mladih za satirični literarni iskaz problem svih sličnih manifestacija u regionu, a ne samo Dana humora i satire „Vuko Bezarević“.
